UTICAJ MEDIJA NA DJECU

Mediji u današnje vrijeme imaju veliku moć i njihov uticaj na formiranje mišljenja, stava i stila života je ogroman, posebno kod mladih ljudi, djece. Mediji za djecu i mlade kao i proboj novih tehnologija promijenili su u potpunosti njihov stil života, postavili neke nove granice, a pomjerili postojeće. Djetinjstvo i tinejdžerske godine djece, prije svega desetak godina, obilježavale su emisije:  Branka Kockice, školski program RTS-a, „Neven“, Diznijevi crtaći i dječiji filmovi, ali danas toga više nema. Danas djeca odrastaju uz emisije poput „48 sati svadba“, „Menjam ženu“, „Gledaj majku-biraj ćerku“… Diznijevi junaci pretvorili su se u izmišljene životinjske vrste trouglastih očiju Pokemone, a Barbike su zamijenjene glavatim lutkama koje spašavaju svijet. Zec, vjeverica i prepelica zamenjeni su žabom i zmijom, a dječija muzika i muzika za mlade poput roka i popa zamijenjena je „Grandom“. Nove tehnologije promijenile su definiciju komunikacije, a mediji su porušili stare i kreirali neke nove trendove. Idoli mladih idu iz jedne u drugu krajnost od potpuno promiskuitetnog izgleda pjevačica iz „Granda“, preko cijenjenih sportista do onih koji su spremni da se unakaze da bi pokazali svoj stav, poput Merlina Mensona. Izloženost medijskim sadržajima, bilo preko štampe, televizije ili interneta, dovodi do kreiranja jednog potpuno novog stila života, koji se odlikuje novim sistemima vrijednosti, interesovanjima, novim idolima i uzorima mladih, jednostavno, drugačijim bioritmom… Javljaju se novi stavovi, stereotipi, navike.

Kao veliki dio života ljudi, mediji imaju i veliki uticaj na formiranje moralnih normi i upoznavanja sa moralnim djelovanjem u društvu.

Najpodložniji ovom uticaju su djeca i mladi kao dio društva koji se nalazi u periodu života u kom usvajaju obrasce ponašanja, kulturu i navike, a mediji kao masovna pojava, su neizbiježni, oni privlače njihovu pažnju, a posebno televizija i internet, i na taj način im prezentuju i nameću stil života.

Djeca su uvijek imala svoje heroje iz usmenog predanja ili literature. To su ličnosti koje su neustrašive, hrabre, odlučne i uvijek pobjeđuju. One su bili uzori i idoli djeci i mladih ljudi i pružali su im mogućnost da se identifikuju sa njima i indirektno učestvuju u zbivanjima koja prate njihovog junaka. Danas je to mnogo drugačije. Mediji su postali jedan od najvažnijih činilaca u promovisanju određenog kulturnog obrasca, stvaranju idola i heroja današnjice.

Pojava transkulturalnih heroja potvrđuje da su mediji stvorili univerzalni kulturni prostor u kojem djeca nalaze uzore i idole. To više nisu hrabri heroji koji se bore protiv zla nego bogati biznismeni, turbo-folk pjevači i pjevačice i uspešni sportisti (koji su u ovu grupu, prema anketama, dospeli više zbog svog bogatstva nego zbog talenta). Vrline novih idola nisu neustrašivost, hrabrost i odlučnost, već bogatstvo, ljepota i gamur.

Djeca godišnje, u prosjeku provode, gledajući televiziju, više vremena nego što ga provedu u učenju, igri, druženju, sportu ili nekim drugim aktivnostima. Mediji imaju posebno snažan uticaj na stavove i ponašanje djece, posebno ako su oni predani gledaoci i ako socijalno okruženje propagira i podržava iste vrijednosti i modele ponašanja koje sreću u medijima.  Moć medija da utiču na stavove i ponašanje pojedinaca je tema koja se razvija razvojem tehnologije. Iako je neosporno da mediji prikazuju i favorizuju određene obrasce ponašanja, njihov direktan uticaj uslovljen je ličnim osobinama pojedinca, a nikako nije samostalan. Već postojeće predispozicije i stavovi primaoca medijskih poruka mogu jedino da budu uvećane ili dovedene do izražaja uticajem medija.

Djeca koja gledaju emisije u kojima je nasilje veoma realno, često ponavljano i nekažnjeno, mnogo je vjerovatnije da će imitirati ono što vide. Na decu sa impulsivnim ponašanjem, nasilje na televiziji i rizično ponašanje glumaca može mnogo lakše uticati na učenje takvog ponašanja. Uticaj televizije može biti odmah očevidan u ponašanju djece u kućnoj ili vrtićkoj  igri ili može izbiti na površinu godinama kasnije. Ponekad, adolescenti mogu pokazati nasilno ponašanje čak i kada porodična atmosfera ne pokazuje tendenciju prema nasilju.

Uloga masovnih medija na fomiranje kulturnih potreba je ovde izuzetno izražena. Knjiga više nije kulturna potreba kako za djecu tako i za roditelje, njena funkcija sredstva za zadovoljenje saznajnih potreba je zamijenjena internetom, a ono što ostaje je estetski momenat pri čitanju knjige koji tehnologija ne može da zamijeni.

Sve veća moć koju mediji imaju u modernom dobu se može (i mora) iskoristiti u najboljem interesu djece. Poštovanje različitih potreba djece i odgovoran pristup u stvaranju zabavnog i informativnog medijskog sadržaja za djecu može stvoriti pravedno i bezbjedno okruženje za djecu koje podržava njihov slobodan razvoj. Djeca imaju pravo da izraze svoje stavove i pravo da se njihovo mišljenje čuje. Jedinstvenom načinu na koji djeca izazivaju svijet oko sebe treba dati prava sredstva koja bi omogućila da se čuje glas mladih ljudi.

Kada govorimo o (još uvijek) kraljici medija – televiziji, govorimo o „doziranju“: kao što bi nam svaki nutricionista preporučio da dnevno unosima male količine šećera i masti (televizija) i to isključivo da dopune zdravu ishranu bogatu voćem i povrćem (sport, druženje, kvalitetno vrijeme sa porodicom), tako i televiziju treba koristiti kao dopunu ostalim aktivnostima. Malo pasivne zabave neće naškoditi djetetu i može umanjiti stres i opustiti ih. Najtipičniji mladi ljudi  koji gledaju televiziju satima bez prekida, imaju slične posljedice kao oni čija je ishrana prezasićena šećerom i mastima – nezadovoljstvo, gojaznost, apatiju, a pored toga televizijska i internet generacija odlikuje se i slabom pismenošću, poštovanjem loših uzora i pogrešnim vrijednostima i ciljevima.

Ovaj rad predstavlja prikaz, prije nego kritiku, uticaja medija na kreiranje stila života kod djece i mladih.

AUTOR TEKSTA: