KO IMA VEĆ PROBLEM: OTAC KOJI ŽELI SINA ILI NEČIJI SIN KOJI ŽELI DJETE

 „To je naša priroda i društvo

nek’ se rodi djete

al’ neka bude muško

neka bude muško

Zbog prirode posla kojim se bavim svakodnevno upoznajem različite ljude a samim tim i različite priče. Jer svaki čovjek je priča za sebe.

Domaćin iz obližnjeg sela. Otac dvije djevojčice, reče mi u nekom neformalnom razgovoru, baš kada sam hvalio njegove ćerkice: „Ćeraćemo dok ne bude kako treba“ misleći na muško dijete. Odmah sam se sjetio čovjeka koga sam upoznao samo par sati ranije.

Baš tog jutra u Udruženje „Beba više“ dolazi dvadeset šestogodišnji čovjek sa suprugom. Kaže da ne mogu imati djece. Zaušnjaci koje je preležao sa trinaest godina ostavili su traga i dijagnozu azoospermije (pojava kada u spermi nema spermatozoida). Objašnjavam mu da je za njega jedino rješenje donacija spermatozoida odnosno VTO postupak u kome njegova djeca, neće nositi njegov DNK. Govorim mu da iako je mlad, treba da počne sakupljati novac, jer je upravo taj postupak barem dva puta skuplji u odnosu na 5000 KM koliko refundira FZO  po obaljenom postupku, te da se takve procedure ne rade u našoj zemlji.

A onda ćutimo. Tišinu prekida njegova supruga koja kaže da su im doktori iz Tuzle savjetovali da urade  biopsiju testisa koja takođe košta 500 KM koje oni nemaju. Pišemo dopise, molimo, pokušavamo da učinimo nešto.

Gledam u čovjeka koji želi SINA  a  događaj  i slučaj čovjeka od jutros ne izlazi mi iz glave. Zadržavam u sebi lavinu ružnih riječi koje bi mu rado sasuo u lice ali ipak neću. Jer svakome je njegova „muka“ najveća. Ali se iz vizure normalnog čovjeka ipak uočava velika razlika između oca koji želi sina i nečijeg sina koji samo želi da ima djete!

Kako objasniti čovjeku koji ima djecu, koji ih je dobio kada je poželio, da je pol najmanje važan. Da je uštedio desetine hiljada maraka u odnosu na sve nas koji se ne možemo na prirodan način ostvariti u ulozi roditelja. Kako mu reći da želi titulu koju već ima?!

Kako ohrabriti onoga koji je nema,  a nema ni novca da bi pokušao?

Kako se odbraniti od osuda što šetamo pse. Jer prečesto čujemo: Bolje da šetaju i oblače djecu umjesto kerova. Da, možda se i slažem sa tim ali da li se iko od vas zapita, mogu li ti ljudi  uopšte imati djecu?! Koliko se prazno osjećaju kada idu na dječije rođendane, babine, slavlja i kako oni popunjavaju svoju emotivnu prazninu? Možda tako što biraju pol svojih ljubimaca.

Ja ga imam i MUŠKO je!

Autor teksta Željko Lazarević